Opozicija manjeg i većeg zla | VladanBa's Blog

Opozicija manjeg i većeg zla

Djilas i Tadic

Ovog vikenda imali smo priliku da pratimo dešavanja na Glavnom odboru Demokratske stranke, znatno burnija nego što je inače na sjednicama tog stranačkog organa. Nakon što je Dragan Đilas srušen u međustranačkom obračunu, pojavile su se i želje da se ruši iznutra, te da stranku opet preuzme Boris Tadić. Prelilo se spolja ka unutra, a iz istog čabra dolazi.

Srbijanska javnost, ovakva kakva jeste, brzo se podijelila na one koji su za, i one koji su protiv, a to su potpomogli i brojni analitičari ocjenjivanjem ko bi kako vodio stranku, i šta čije predsjedovanje znači za dalje djelovanje demorata. Za nekog javno, za nekog između redova, radilo se tu o odluci između manjeg i većeg zla, tako bliskoj Demokratskoj stranci. Ko je kome kakvo zlo teško je sublimirati.

Jedno zlo je da DS prihvati superiornost naprednjaka i sarađuje sa njima, to je kažu Tadićevo, a drugo je, ono Đilasovo zlo, da DS nastavi da nevješto glumi opoziciju i opire se nihovoj politici.

Demokratska stranka je čitavu svoju politiku dugo godina bazirala na evropskim integracijama, i sada kada su tu ideju prihvatili i bivši radikali oni su izgubljeni, prosto je postalo očigledno da nemaju šta da ponude osim mahanja plavo-zvjezdastim zastava što je sada uveliko pase. Srpska napredna stranka vješto je preuzela njihov program i da bi bili opozicija demokrate moraju da smisle nešto sasvim novo, a toga nema, rekao bih ne samo trenutno, nego ni za budućnost se ne nazire nikakva ozbiljna programska reforma među demokratama.

Kako bi se izvukli iz tog limba demokrate pokušavaju da u javnosti proguraju tezu kako naprednjaci nemaju kadrove, kako su njihovi daleko bolji, i time da čitav politički diskurs skrenu na personalna rješenja. To naravno proći ne može jer kompromitovanje kadrova demokrata još odavno je dostiglo vrhunac, kako vlastitom krivicom tako i oštrom tabloidno-naprednjačkom kampanjom. Nije na odmet imati u vidu da su baš demokrate taj tabloidni način poličkog sučeljavanja legitimozovali i doveli u mainstream. O kadrovima demokrata takođe govori i činjenica da se kao potencijalni predsjednici stranke pominju samo bivši i sadašnji, neko treći ne dolazi u obzir, pomalo čudno za stranku koja se toliko busa kvalitetnim kadrovima.

Šta je od dva manja zla interes demokrata teško je dakle razlučiti, ali šta je interes građana Srbije postalo je sasvim jasno. Izbor između dva zla mora prestati. DS je predugo prodavao tu priču i mi smo je predugo slijedili i gledali kako manje zlo postaje veće, kako veće zlo nestaje, i kako se novo zlo, bez predefinisanih dimenzija, pojavljuje na političkoj sceni. Bilo da se radi o unitarstranačkim ili međustranačkim izborima ta priča o dva zla dovela nas je u ćorsokak jer smo podsvjesno zaboravili da može postojati i dobro, a dok god nam se dualizam predstavlja u sadašnjem obliku dobro nema prostor na kojem bi se pojavilo.

U skladu sa tim, sve takve međustranačke i unutarstranačke prepirke treba staviti u isti koš, zamotati u foliju i potisnuti u neki zabijeni ugao mozga. Ko će voditi DS i da li će im u budućnosti SNS biti partner potpuno je irelevantno jer oni zastupaju manje više iste ideje, bilo da se radi o unutrašnjoj politici, spoljnoj politici, ekonomiji, obrazovanju, Kosovu, ili nekoj vama dragoj i bitnoj oblasti. Jedina razlika je što SNS zahvaljujući svojoj popularnosti neke politike i sprovede u djelo. Na koji način, i da li su te politike dobre druga je tema, ono što je sada važno reči je da su to politike koje je DS osmislio i proklamovao.

U taj pomenuti folijom zamotani koš se savršeno uklapa i Liberalno demokratska partija, koja je već najavila bliskiju saradnju sa naprednjacima. DS nije htio stratešku koaliciju sa njima pa su prešli na drugu stranu, koliko je ta strana drugačija, osim pomenutog personalnog, već rekoh ranije.

Za nas, građane i birače, bilo bi dakle najbolje da se taj politički blizak blok i direkno ujedini u vladajući, sa sve svojim satelitima, da time prestane da nam se prodaje magla o postojanju relevantne opozicije i najvažnije od svega stvori put ka stvaranju nove, rekao bih prave opozicije. Prepreka tome svakako jeste Zakon o političkim strankama i Zakon o izboru narodnih poslanika koji sa svojim visokim, i još važnije skupim, pragovima ulaska u svijet političkih strankama idu na ruku ovom bloku, ali i to obeshrabrenje će se već nekako prevazići kada se pojavi neko ko ozbiljno želi da se bavi politikom.

Ostavi komentar

%d bloggers like this: