Mladi u sadašnjosti poplava | VladanBa's Blog

Mladi u sadašnjosti poplava

Nasip na Savi

U društvu koje očekuje da će ga unaprijediti jedan čovjek ne čudi pometnja koja nastaje spoznajom da su direktno ugroženi životi ljudi i da tada taj jedan čovjek nije dovoljan. Ako izuzmemo vojsku i policiju, koje su na licu mjesta spasile moge živote, država se po ko zna koji put nije snašla u vanrednoj situaciji. U tome nema ništa neobično, ali ima u tome što su već sa prvim vijestima o ozbiljnosti situacije mladi preuzeli veliki dio posla, i uspješno ga obavili.

Ma kako parodoksalno zvučalo, situacija sa poplavama pružila je priliku mladima da osvoje svoje dostojanstvo i dokažu da su vrijedni članovi društva. U ovako rijetkoj prilici mladi su stajali u redu da uđu u prihvatne centre, autobuse, punktove za primanje pomoći, da budu jedni od onih koji će dati svoj doprinos. Toliko mladih je htjelo da se uključi da su uskoro krenuli apeli da ne dolaze. Njihova želja da pomognu veća je od potrebe za pomoći.

I poslije ovog iskustva opet se ponavljaju fraze i frazetine o tome kako su mladi budućnost i kako na njima svijet ostaje. One ni sada, kao ni inače, nemaju cilj da ohrabre mlade da ovom društvu daju doprinos paralelno razvijajući svoja znanja, vještine i vrijednosti, već upravo suprotno. Baš te izlizane rečenice su dovele do odnosa prema mladima kakav imamo, i iznenađenja shvatanjem da mladi mogu biti ključni u sadašnjosti.

U situaciji permanetne krize u našem društvu razvio se ageisam koji rezultira potpunom dominacijom populacije srednjeg životnog doba, dok su mlađi ili stariji u velikoj mjeri socijalno isključeni i predstavljeni kao teret. Od mladih se očekuje da se razvijaju u skladu sa stavovima dominante starnosne grupe i ne talasaju previše, da ostanu tihi konzumenti dok neko stariji ne odluči da su spremni za neku važniju društvenu ulogu. Društvo tako odbija da vidi potencijal u mladima, ali i aktivno onemogućava da se isti razvije, time mlade udaljava i produbljuje generacijski jaz.

Generacija koju danas smatramo mladom u velikoj mjeri živi otuđena od institucija države, nije navikla da postoji funkcionalan sistem na koji može da se osloni. Ovdje nije u pitanju ideološki otklon od države, iako i takva viđenja postoje, nego iskustvom stečeno nepovjerenje da će postojeće institucije adekvatno reagovati u datoj situaciji. Sa druge strane, taj isti sistem nije voljan da integriše mlade u svoje okvire i stvori povjerenje u institucije među njima. Uslijed takvog okruženja mladi su razvili znanja i vještine potrebne za ad hoc organizovanje kojima stariji članovi društva nisu u toj mjeri skloni, a sada su se pokazali kao neophodni.

Dok su mainstream mediji širili patetiku, često ne odustajući od svog trivijalnog pristupa stvarnosti, mladi su na razne načine prenosili ključne informacije za pomoć ugroženima.

Dok se javnost pitala gdje je ministar za vanredne situacije i zašto se ne oglašava mladi su čekali pored rijeka da stigne pijesak i da se neko odazove na apel za dostavljanje vreća i lopata.

Dok je premijer dizao ton i paniku mladi su podigli sajt sa relevantnim informacijama o načinu postupanja uslijed i nakon poplava, potrebama za pomoći, evakuisanima, nestalima, načinima uključivanja u akcije.

Dok se elita raznih vrsta slikala naokolo mladi su prikupljali i razvozili pomoć direktno do ugroženih.

Dok je vlast sprovodila cenzuru mladi su krenuli sa čišćenjem područja sa kojih se voda povukla.

U situacijama poput ovih pojedinci, koji ne računaju da će institucije nešto učiniti, a sami imaju ideju šta je potrebno, mogu brzo da je prošire i mobilizuju veliki broj ljudi. Za mnoge mlade ne postoji potreba da čekaju vijesti javnog servisa ili apel premijera da bi preduzeli akciju, dovoljna inicijativa na društvenim mrežama koja okuplja dovoljan broj ljudi pa da se počne sa realizacijom. U vanrednim okolnostima pojavio se tako prostor da mladi ostvare svoju želju da se dokažu u društvu, i na taj način osjete vrijednim i cijenjenim u okviru njega.

Nije nam juče nedostajao slet za Dan mladosti, ali jeste mogućnost emancipacije mladih koja je u vrijeme njegovog održavanja postojala. Nedostaje i priznanje mladima da su produktivan dio društva, i da mogu biti njegova pokretačka snaga u sadašnjosti, bez potrebe da čekaju svoju, neku apstraktnu budućnost. Želja mladih da to dokažu je velika, veća od prilike koju im društvo daje, veća i od potreba za pomoć uslijed prirodne katastrofe. Greška mladih bi bila ukoliko bi se sada zadovoljili pričom da su ovim pokazali da će u budućnosti dobro voditi ovo društvo. Te pokušaje manipulacije treba odbaciti i nastaviti borbu za ravnopravnu poziciju u društvu sadašnjosti.

Ostavi komentar

%d bloggers like this: