Ima li smisla pokušati? | VladanBa's Blog

Ima li smisla pokušati?

Skupstina

Ovaj post prvobitno je objavljen na sajtu Krovne organizacije mladih Srbije, u okviru projekta koji ima za cilj da motiviše mlade da izađu na izbore koji će biti održani 6. maja.  http://koms.rs/glaszamlade

Svi smo se mi naslušali priča o važnosti mladih za društvo od raznih ljudi na raznim položajima u svom mladom životu. A onda kada smo sve manje mladi i sve više kritički nastrojeni prema svijetu vidimo koliko je to prazna priča a koliko iskren stav, u korist prve opcije rekao bih.

Mladi su sadašnjost

Nešto najgore što neko može da mi kaže je da su mladi budućnost i da na njima svijet ostaje. A to čujem često.

Često me iznenadi koliko se ova frazetina ustalila u govoru, i koliko je mladi prihvataju kao tačnu i ne reaguju na nju. Ja pak mislim da je ova misao uzrok zapostavljanja mladih u našem društvu, i to ne na nivou pojedinca nego sistemski.

Ukoliko kažete, i mislite, da su mladi budućnost, to znači da njihova pitanja možete da ostavite za nekad kasnije, da ćete se baviti njima tek kada dođe ta budućnost, a do tada ništa. Dok ta budućnost dođe, mladi više nisu mladi, oni imaju drugačiji život, druge interese i već je nova generacija mladih stasala.

Mladi moraju biti sadašnjost i time zaslužuju posebnu pažnju društva. Oni i sada, i u budućnosti, mogu i moraju da zauzmu važne uloge nosioca razvoja postmodernog demokratskog društva kojem težimo.

Mladi su politički marginalizovani

Ovo odlaganje bavljenja mladima, do momenta kad više nisu mladi, prisutno je u našem političkom životu već godinama. Dokaz tome može se vidjeti kroz programe i načine djelovanja političkih partija u Srbiji.

Ukoliko nekog ne mrzi da prouči politička dokumenta stranaka neće naići na konkretne prijedloge kako ko vidi omladinsku politiku. Isto tako ukoliko prati medijske istupe političara opet neće naći mnogo toga konkretnog i korisnog za čuti.

Ukoliko nekog pak ne mrzi da prouči djelovanje političkih podmladaka stranaka, to tek ima potencijala da bude zanimljivo. Čast izuzecima, ali većina političkih podmladaka su marionetske grupe, bez vlastite strukture, vlastitih programa, nezavisnosti i konkretnog stava. Značajnije učešće u procesima donošenja odluka u okviru stranke suludo je i pominjati, a kamo li očekivati.

Za nekog ko relativno prati dnevno-politička dešavanja, vidjeće da su mladi prisutni u političkim istupima kada studenti protestvuju, kada ostvare značajne uspjehe, pa se mnogi utrkuju da ih prisvoje, i povremeno u rubrikama poput zanimljivosti.

Poslije ovog prvog dijela teksta, priznajem pesimističkog, logično je da se svako zapita ima li smisla pokušati nešto, i ako ima, kako.

Mladi su glasači

Izlazak na izbore samo je jedan od koraka, onaj prvi u ovom trenutku.

Za početak trebalo bi da mladi u što većem broju izađu na skorašnje izbore. Pri tome, glasanje ne treba svesti na puki odlazak na biračko mjesto, zaokruživanje, ubacivanje listića, čekanje rezultata, eventualno navijanje. Glasanje je daleko više od toga, bar bi trebalo da bude, podrazumijevajući analizu politike nekog kandidata ili liste, i pružanje pravog odgovora na nju.

Mislim da je pravi model donošenja odluke o opciji za koju se glasa određivanje ličnih prioriteta kojima buduća vlast na adekvatan način treba da se bavi, potom upoređivanje mišljenja stranaka o njima, i tek onda donošenje odluke. Danas kada raznim načinima možemo da komuniciramo sa strankama i pojedincima treba da to iskoristimo, direktno ih pitamo šta planiraju da urade u nama prioritetnim oblastima , i na osnovu toga odlučimo da li da im ukažemo povjerenje. Ukoliko ne dobijemo nikakav odogovor na pitanje, stvar je više nego jasna.

Ako nijedna partija ne zasluži naše povjerenje, izlazak na izbore, glasajući praznim, precrtanim, ili na bilo koji drugi način nevažećim listićem, takođe je legitimna opcija. Na taj način iznosi se politički stav nezadovoljstva sa ponudom, i zahtjev da se politička scena ideološki uobliči i konkretizuje u iznošenju svog predizbornog programa prema našim potrebama. Političke stranke koje izlaze na izbore se naravno neće složiti sa ovim stavom, ali ukoliko one nisu stvorile vlastiti legitimitet političkog djelovanja i povjerenje da bi se glasalo za njih, odakle im pravo da preispituju legitimitet drugih modela iznošenja političkog stava.

Mladi su aktivisti

Ono što je daleko važnije od samog glasanja je djelovanje između izbora.

Djelovanje na nivou pojedinca, organizacija civilnog društva i politiških partija donijeće daleko značajnije rezultate od samih izbora, posebno društvenim grupama poput mladih. Svako može putem socijalnih mreža, blogova, razgovora sa prijateljima da pokrene politička pitanja koja su njemu značajna. Oni kreativni, mogu se izraziti i putem muzike, filma, grafita…

Kroz rad organizacija civilnog društva to djelovanje se može i konkretizovati sa izvjesnijim rezultatima. Brojne su omladinske organizacije koje se bave omladinskom politikom, ali potrebno je da se više mladih uključi u njihov rad kako bi se stvorila kritična masa koja može da bude faktor javnog zastupanja i promjena. Naša pitanja niko neće ozbiljnije uzeti u razmatranje dok ne podignemo svoj glas i vidljivost svojih problema.

Za hrabrije, najbolji je metod direktnog uključivanja u strukture političkih partija. Ukoliko neko ima definisanu političku ideologiju ili partiju koju podržava, bilo da je liberalna, komunistička, socijaldemokratska, konzvervativna, Zelena, piratska, demohrišćanska, ili neka druga, djelovanje u partiji omogućiće mu da je prilagodi sebi, svojim stavovima, svojim viđenjima svijeta, i svojoj populaciji – mladima.

Mladi su nosioci društvenih promjena

Neko ko ima 18 godina, i na ovim izborima prvi put ima pravo glasa, mora da bude svjestan da će glasati bar 4 puta u periodu dok se još smatra mladim po našim društvenim normama. A za to vrijeme, može mnogo toga da se promijeni po pitanju položaja mladih i omladinske politike, bilo na gore ili bolje.

Osim toga, statistički gledano, svako ko spada u kategoriju mladih živjeće još 50 – 60 godina. Tek za to vrijeme mnogo toga će se promijeniti, a neučestvujući u kreiranju svijeta kakvog želimo ostavljamo prostor da ga neko drugi kreira i da naše potrebe, u svim fazama života, ostanu nevidljive i zanemarene.

Učestvovanje na izborima kao glasač, ili pak kandidat, prije svega je pravo svakog građanina, ali i odgovornost. Odgovornost snosimo za rezultat svake naše odluke, pa i one da ne učestvujemo u izbornom procesu na bilo koji način.

Ostavi komentar